Rimokatolička veroispovest



Katolička crkva sebe naziva Crkvom za koju je Isus Hrist umro i koju su sagradili Apostoli, a nad njom Papa ima jurisdikciju.

Ona obuhvata sve vernike koji su podložni vrhovnom učiteljskom i pastirskom autoritetu pape, i prihvataju u velikoj meri uticaj crkve na veru i moral. Međutim svaka zemlja ima sopstveno ustrojstvo i liturgijsku baštinu.
Crkvom se nazivaju oni koji su poverovali u svedočenja apostola i prihvatili Isusa Hrista kao svog učitelja, dakle Božja porodica, ali je pre svega božansko delo.

Katolička crkva je podeljena na biskupije, a biskupije na župe. Na čelu biskupija se nalazi biskup, a po hijerarhiji ispod njega su sveštenici i đakoni. Svi biskupi po svetu sačinjavaju biskupski kolegijum, kome je papa na čelu. Crkvena služba je trostruka i obuhvata učenje, posvećivanje i upravaljnje.

U 16. veku u zapadnom hrišćanstvu se javlja snažan versko-politički pokret reformacije čiji je vođa bio Martin Luter. Tako je zapadno hrišćanstvo zapravo podeljeno u dve osnovne struje: rimokatolicizam i protenstatizam. Rascep u zapadnom hrišćanstvu kulminirao je mnigim verskim ratovima. Sukob  je proistekao iz neprihvatanja pape kao posrednika između Boga i vernika i odbacivanja kulta svetaca, ikona i relikvija. 

Hrišćanstvo - Katolicizam

Katolička crkva sebe naziva Crkvom za koju je Isus Hrist umro i koju su sagradili Apostoli, a nad njom Papa ima jurisdikciju.

Ona obuhvata sve vernike koji su podložni vrhovnom učiteljskom i pastirskom autoritetu pape, i prihvataju u velikoj meri uticaj crkve na veru i moral. Međutim svaka zemlja ima sopstveno ustrojstvo i liturgijsku baštinu.
Crkvom se nazivaju oni koji su poverovali u svedočenja apostola i prihvatili Isusa Hrista kao svog učitelja, dakle Božja porodica, ali je pre svega božansko delo.

Katolička crkva je podeljena na biskupije, a biskupije na župe. Na čelu biskupija se nalazi biskup, a po hijerarhiji ispod njega su sveštenici i đakoni. Svi biskupi po svetu sačinjavaju biskupski kolegijum, kome je papa na čelu. Crkvena služba je trostruka i obuhvata učenje, posvećivanje i upravaljnje.

U 16. veku u zapadnom hrišćanstvu se javlja snažan versko-politički pokret reformacije čiji je vođa bio Martin Luter. Tako je zapadno hrišćanstvo zapravo podeljeno u dve osnovne struje: rimokatolicizam i protenstatizam. Rascep u zapadnom hrišćanstvu kulminirao je mnigim verskim ratovima. Sukob  je proistekao iz neprihvatanja pape kao posrednika između Boga i vernika i odbacivanja kulta svetaca, ikona i relikvija. 

Latinica
Fotografije: 

Bogojavljenje

Bogojavljenje  je hrišćanski praznik kojim se slavi objava Boga čovečanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusovoj, a obeležava se 6. januara.Na Zapadu, u Rimokatoličkoj Crkvi, Božić se počeo slaviti pre Bogojavljenja, a datum Božića bio je 25. decembar. Kad je s Istoka krajem 4. veka uvedeno slavlje Bogojavljenja 6. januara, Božić je ostao praznik Isusovog rođenja, a Bogojavljenje je naglašavalo spomen pohoda triju Mudraca i Isusovo krštenje. Usto, razdoblje između ova dva blagdana počelo se profilirati kao božićno vrijeme u liturgijskoj godini, koje će kasnije biti produženo sve do 2. februara.U srednjem veku uz ovaj je praznik osobiti naglasak stavljen na poklonstvo trojice kraljeva. Trojica Mudraca iz Evanđelja po Mateju (2,1-12), vrlo su rano počeli biti poštovani kao »kraljevi«, na šta je uticao tekst proroka Izaije, gde se kaže: „K tvojoj svetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“ (60,3). Usto, u franačkoj državi, u Kölnu, uspostavljeno je svetište u kojem su se čuvale relikvije Svetih triju kraljeva. Ovo je svetište postalo središtem hodočašća naroda iz mnogih delova središnje, zapadne i severne Evrope (postoje podaci i o hrvatskim hodočasnicima. Posljedica takvog velikog pokreta hodočasnika bilo je gotovo potpuno poistovećivanje praznika Bogojavljenja s isključivim spomenom ovih kraljeva, kojima je tradicija nadenula imena Melkior, Gašpar i Baltazar. Nakon Drugog vatikanskog sabora božićno vreme završava prvom nedeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedelju slavi Krštenje Gospodinovo. Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod trojice Mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gde se Isus, na početku svoga javnog delovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno navešta i ustanovljenje euharistije. Izvor

Izvor: Vikipedija

 

Latinica
Слика: 
Datum: 
Tuesday, January 6, 2015

Duhovi

Duhovi, trojice, trojčindan ili pedesetnica (grč. πεντηκοστή pentekostē - pedeseti dan) je hrišćanski praznik kojim se proslavlja silazak svetog Duha na apostole u Jerusalimu, 50 dana nakon Hristovog Vaskrsenja. Odatle i izraz proslava pedesetnice, pentekoste itd. Hrišćani ovaj praznik slave i kao dan „rođenja Crkve“ budući da Dela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se „dalo krstiti te su primili Duha Svetoga“. Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Jevrejima. U hramove se unosi sveža zelena trava i cveće. Posle svete liturgije služi se večernje, na kome se kleči i pletu venci od trave i cveća. Ti venci se nose kući i stavljaju pored ikone i kandila na zid.Ovaj praznik slave katolici, pravoslavci i mnoge druge hrišćanske crkve.

Извор: Vikipedija

 

Latinica
Слика: 
Datum: 
Sunday, May 24, 2015

Crkva imena Marijina

Sagrađena u periodu od 1892-1895. na mestu stare katoličke crkve. Nalazi se na trgu Slobode i delo je arhitekte Đerđa Molnara, graditelja Gradske kuće-Magistrata koji se nalazi preko puta crkve. Izgrađena je u neogotskom stilu sa 72m visokim tornjem i kao takva predstavlja najvišu crkvu u Bačkoj regiji. Građevina je trobrodna, sa visokim uzanim gotskim prozorima, koji su ukrašeni vitražima. Sami vitraži su poklon imućnih porodica ili sveštenika koji su služili u hramu, pa se na dnu vitraža nalaze slike dobrotvora. Krov je ukrašen keramikom "Žolnai" iz Mađarske. Novosađani je najčešće zovu "Katedrala" zbog svoje veličine, iako se katedrala kao sedište biskupije nalazi u Subotici. 

Latinica
Lokacija: 
Veroispovest: 
Rimokatolička veroispovest
Godina nastanka kulurnog dobra: 
1895

Rimokatolički župni dom- Plebanija

Građena 1808. godine na mestu starog manjeg župnog doma, po projektu arhitekte Georga Efingera, predstavlja jedno od najvrednijih arhitektonskih dela prelazne epohe iz baroka u klasicizam, posebno zato što je posle 1849. godine ostalo malo potpuno sačuvanih objekata iz tog perioda.

Latinica
Stil: 
Barokni
Lokacija: 
Veroispovest: 
Rimokatolička veroispovest
Epoha: 
Barok
Godina nastanka kulurnog dobra: 
1808

Palata Vatikan

Nalazi se na severnoj strani Katoličke porte, izgrađena 1930. godine po narudžbini Rimo-katoličke crkvene opštine, kao poslovno stambeni objekat. Najmlađi je objekat u Katoličkoj porti. Površina palate je 22400 m2, a njoj su izgrađene 242 prostorije.

Latinica
Stil: 
Secesija
Lokacija: 
Veroispovest: 
Rimokatolička veroispovest
Godina nastanka kulurnog dobra: 
1930
Naziv: 
Ploča sa fasade Jermenske crkve
Latinica
Opis: 
Mermerna ploča sa fasade Jermenske crkve predstavlja jedini materijalni ostatak prvog hrama Jermena u Novom Sadu, podignutog 1746. godine. Ploča je preživela bombardovanje grada 1849. i ponovo je ugrađena u uličnu fasadu obnovljenog hrama 1872. godine. Natpis na njoj je isklesan na jermenskom jeziku.
Mesto nastanka kuluturnog dobra: 
Novi Sad
Država nastanka kulturnog dobra: 
Srbija
Istorijat: 
U oktobru 1963. godine u Novom Sadu je srušena Crkva Sv. Grgura Prosvetitelja, popularno zvana Jermenska crkva. Tokom više od dva veka postojanja, ovaj hram je bio svedok napora njegovih vernika i sveštenika da ga sagrade, održe, obnove i sačuvaju. Nažalost, u decenijama nakon Drugog svetskog rata je podelio sudbinu iščezlih novosadskih Jermena. Rušenje Jermenske crkve predstavlja neizbrisivu grešku u posleratnom urbanističkom planiranju Novog Sada. Deo starog jezgra grada, čija je urbana matrica uspostavljena početkom 18. veka, žrtvovan je savremenoj arhitekturi i novoj saobraćajnici. U sukobu novog i starog, crkva je okarakterisana kao „bezvredno arhitektonsko delo“, čiji opstanak nije neophodan. Generacije Novosađana su tako ostale uskraćene za deo baštine, jedinstvene po svom kulturnom, verskom i arhitektonskom značaju. O životu i poslednjim godinama postojanja Jermenske crkve i njene male zajednice ostala je sačuvana obimna arhivska, dokumentarna i foto-građa, koja otkriva sve okolnosti koje su dovele do tragičnog i nepotrebnog rušenja. Deo dragocene crkvene zaostavštine danas se čuva u Muzeju grada Novog Sada i, nakon pola veka, svedoči o nekadašnjem izgledu Crkve Sv. Grgura Prosvetitelja.
Autor: 
Muzej graa Novog Sada
Datum kreiranja zapisa: 
Thursday, September 18, 2014
Kreator: 
Jovanka Lekić
Materijal: 
Tip originalnog kulturnog dobra: 
Format (i) digitalnog dokumenta: 
Fotografije: 
Godina nastanka kulurnog dobra: 
1746
Naziv originalni: 
Ploča sa fasade Jermenske crkve
Mesto lokaliteta: 
Bulevar Mihajla Pupina
Novi Sad
Serbia
45° 15' 11.5056" N, 19° 50' 37.6332" E
Opština: 
Novi Sad
Region: 
Vojvodina
Država: 
Srbija
Oblast: 

Sveti Valentin

Sveti Valentin bio je sveštenik i mučenik, a živeo je u 3. veku. Pogubljen je 269. godine odsecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije. Kasnije je car Julije I u 4. veku nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo poštovati među hrišćanima. U 15. veku je ovaj svetac povezan s praznikom zaljubljenih, što se održalo do danas. Sveti Valentin u katoličkoj Crkvi slavi se 14. februara, kao neobavezan imendan. Običaj da se Valentin smatra svecem i zaštitnikom zaljubljenih dolazi i od dana njegova slavlja. Naime, nekada se životni ritam vernika ravnao prema crkvenim praznicima. Crkva je od vernika tražila, da venčanja ne slave u vreme velikih praznika (na Božić, na Uskrs) jer su oni zasebna slavlja cele zajednice, a najposle je tražila, da se ne priređuju bučne svadbe u liturgijski posebnim vremenima adventa (došašća) i korizme, već izvan takvih razdoblja. A datum 14. februara pada poslije božićnih praznika, a neposredno pre korizme. Sveti Valentin se počeo slaviti već u ranom srednjem veku, naročito u Engleskoj, a posle u celome svetu. Običaj biranja odabranice na Valentinovo najpre se proširio u Englesku i Škotsku. Poznato je da su u 16. veku mladići ostavljali ljubavne poruke i čestitke na pragu svoje odabranice. Čestitke su bile pažljivo izrađene, obrubljene čipkom ili ukrasnom vrpcom i to su verovatno bile prve čestitke i razglednice ikada poslate. Hrišćanstvo nikad ne uništava ono što je dobro, nego sve lepe i dobre ljudske običaje iz raznih naroda i društava uklapa u novi, hrišćanski život tih naroda, pa tako dolazimo do pretpostavke kako je običaj slavlja Valentinova kao dana zaljubljenih, kada se izmenjuju pisma i ljubavne poruke, zapravo spone simpatičnih paganskih običaja i moguće Valentinove angažovanosti oko mladih parova.

Извор: Vikipedija

Latinica
Слика: 
Datum: 
Saturday, February 14, 2015

Presveto Trojstvo (svetkovina)

Presveto Trojstvo je katolički praznik, jedan od najvažnijih u crkvenoj godini. Slavi se u prvu nedelju nakon praznika Duhova (nedelja pre praznika Tijelovo). Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u čast Presvetog Trojstva. Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u čast Presvetog Trojstva. Sveto Trojstvo je hrišćansko učenje koje uči da postoji samo jedan Bog koji se uobličuje u trim a osobama: Ocu, Sinu (Isusu Hristu) i Duhu Svetome. Ovakvo verovanje je prihvaćeno na Prvom nikejskom saboru, verujući da je to verovanje utemeljio sam hris. Hrišćani dokaz za ovo verovanje nalaze u Bibliji: " Kada se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na njega Duh Sveti u telesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Lk 3, 21-22) ". Ovu proslavu ne prihvataju hrišćanske zajednice kao što su arijanci, untarijansi i Jehovini svedoci. Postoji biljka, trojačka ruža ili božur (lat. Paeonia) nazvana tako, jer cveta otprilike na praznik Presvetog Trojstva.

Tekst: Vikipedija

Slika:Blogospevi

Latinica
Слика: 
Datum: 
Sunday, May 26, 2013

Duhovi (praznik)

Duhovi, trojice, trojčindan ili pedesetnica je hrišćanski praznik kojim se proslavlja silazak svetog Duha na apostole u Jerusalimu, 50 dana nakon Hristovog Vaskrsenja. Odatle i izraz proslava pedesetnice, pentekoste itd. Naziv Duhovi je doslovce preuzeto iz staroslovenskog, gde je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na više duhova kako se to odomaćilo u imenu koje ovaj praznik danas nosi.Hrišćani ovaj praznik slave i kao dan „rođenja Crkve“ budući da Dela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se „dalo krstiti te su primili Duha Svetoga“. Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Jevrejima.

Izvor:Vikipedija

Latinica
Слика: 

Pages

Subscribe to RSS - Rimokatolička veroispovest