Slikarstvo

Akt
Naziv: 
Kaligrafski rad Svetozara Pajića
Oblast: 
Slikarstvo
Veroispovest: 
Pravoslavna veroispovest
Datum nastanka dokumenta: 
01.01.2016.
Godina nastanka dokumenta: 
2016
Materijal: 
Papir
Tip originalnog kulturnog dobra: 
Slika
Opis: 
Biblijski događaj, kada Arhangel saopštava Mariji, da će roditi Hrista. Ikona Blagovesti - molitva Bogorodici, Bogorodice djevo.
Mesto nastanka kuluturnog dobra: 
Novi Sad
Država nastanka kulturnog dobra: 
R Srbija
Format (i) digitalnog dokumenta: 
Slika
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Biografija: 

Rafailo Momčilović (svetovno ime Georgije; 23. april 1875—3. septembar 1941) bio je srpski sveštenik i slikar. Za sobom je ostavio najviše ikona, ali i veći broj portreta i pejzaža. Kao igumana manastira Šišatovca uhapsile su ga ustaše 25. avgusta 1941. godine. Ubijen je u Slavonskoj Požegi devet dana kasnije. Srpska pravoslavna crkva proglasila ga je sveštenomučenikom 1999. godine. Georgije Momčilović rođen je 23. aprila 1875. godine u bačkom selu Deronje, tada u Austrougarskoj, od oca Velimira i majke Perside. U rodnom mestu završio je osnovnu školu. U desetoj godini roditelji ga šalju kao đaka u manastir Kovilj. Odatle je prešao u manastir Manasiju, gde je 1896. godine od igumana Mirona (Đorđevića) primio monaški čin i dobio ime Rafailo. Iste godine ga je mitropolit Mihailo rukopoložio za jerođakona. Kasnije je prešao u manastir Bođane. Uporedo sa monaškim životom, Rafailo se usavršavao u slikarstvu. Likovno obrazovanje sticao je u Moskvi (gde je živeo je u podvorju Srpske Patrijaršije), Rimu, Veneciji i Beogradu. Bio je student Prve srpske crtačke škole Kirila Kutlika, čiji je polaznik bila i Nadežda Petrović. Monah Rafailo je bio vlasnik prvog automobila u selu Deronjama. Rafailo Momčilović uradio je, po želji kraljice Drage Obrenović, ikonostas u crkvi u Velikoj Krsni (1902). Kasnije je oslikao ikonostase i u manastiru Rakovici (1905/1906), u Pačiru i Gornjem Kovilju (1908—1910), kao i u crkvi Ružici u Beogradu (1925/1926), što je njegovo poslednje delo. Pored ikonostasa, Rafailo je naslikao i veliki broj pojedinačnih ikona, kao i portreta crkvenih velikodostojnika. Među njegova dela ubrajaju se i impresionistički pejzaži, sa kojima je učestvovao na nekoliko predratnih izložbi u Jugoslaviji. Svojim savremenicima je ostavio tri fijakera prepuna slika. Oslikao je crkvu u Deronjama. Drugi svetski rat Rafailo Momčilović je dočekao kao iguman manastira Šišatovca. Dana 25. avgusta 1941. pripadnici ustaškog pokreta su ga uhapsili, i, zajedno sa trojicom šišatovačkih monaha, vozom uputili za Slavonsku Požegu. Iguman Rafailo je tokom puta mučen na razne načine. Bio je primoran da samom sebi služi opelo. Mučen i zlostavljan, preminuo je 3. septembra iste godine u Slavonskoj Požegi, a ni danas se ne zna gde je sahranjen. Istoričar umetnosti i književnik Uglješa Rajčević je 1998. godine objavio monografiju pod nazivom „Rafailo Georgije Momčilović - monah, slikar i mučenik“. Naredne godine je održana prva likovna kolonija posvećena Rafailu Momčiloviću u njegovom rodnom selu Deronjama. Od tada se bez prekida održava svake godine, od 25. avgusta do 3. septembra, što su datumi hapšenja i smrti igumana Rafaila. Kolonija okuplja umetnike, ikonopisce i pejzažiste, a njihovi radovi se, zajedno sa delima igumana Rafaila, čuvaju u velikoj galeriji u Deronjama. Uglješa Rajčević, organizator kolonije, navodi pismo Milana Kašanina, tadašnjeg direktora Muzeja kneza Pavla, upućeno Momčiloviću, kao inspiraciju za istraživački rad, a potom i organizaciju likovne kolonije posvećene liku i delu sveštenika i slikara. Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve 1999. godine iguman Rafailo proglašen je za svetog i unet u Imenoslov srpske crkve kao sveštenomučenik. Datum njegovog spomena je 3. septembar. Maja 2000. godine je kanonizovan na liturgiji u Hramu Svetog Save na Vračaru, koji je vodio patrijarh srpski Pavle.

Izvor: 

Vikipedija

Kategorija: 
Lične informacije: 
(Svetovno ime Georgije; 23. april 1875—3. septembar 1941)
Datum rođenja: 
Friday, April 23, 1875
Mesto rođenja i lokacija: 
Дероње
Serbia
45° 27' 19.08" N, 19° 13' 10.3836" E
Datum smrti: 
Wednesday, September 3, 1941
Mesto smrti i lokacija: 
Славонска Пожега
Serbia
45° 20' 7.6092" N, 17° 40' 31.6452" E
Pol: 
Мушки
Bitne lokacije: 
Бођани
Serbia
45° 23' 46.5432" N, 19° 6' 9.4248" E
Godina rođenja: 
1875
Država rođenja: 
Srbija
Naziv: 
Rafailo Momčilović
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Kategorija: 
Lične informacije: 
Irinej Ćirić rođen je u Sremskim Karlovcima 1. maja 1884. od oca Isidora, srpskog narodnog crkvenog tajnika, i majke Eveline rođ. Krečarević. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, gimnaziju sa ispitom zrelosti u Novom Sadu, Duhovnu akademiju u Moskvi, Filozofski fakultet u Beču, gde je odbranio i doktorat filozofije iz grupe semitskih jezika. Pred Božić 1908. zamonašen je po činu male shime u manastiru Hopovu od arhimandrita dr Avgustina (Bošnjakovića). Na Božić iste godine rukopoložen je od patrijarha srpskog Lukijana za đakona. Za protođakona proizveden je 1910, a za arhiđakona 1912. Aprila 1909. jerođakon Irinej postavljen je za bibliotekara Patrijaršijske biblioteke u Sremskim Karlovcima, a u septembru iste godine za docenta za Stari zavet sa arheologijom i jevrejskim jezikom, pošto je prethodno uspešno održao probno predavanje na temu datu od saveta Bogoslovije „Današnji naučni rezultati o postanku Petoknjižja“. Kasnije je, na osnovu objavljenih naučnih radova, izabran za vanrednog i redovnog profesora. Izvesno vreme je predavao i liturgiku. Školske 1911/12. predavao je i veronauku u Karlovačkoj gimnaziji. Kada je Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve obrazovao komisiju za prevod Svetog pisma na srpski jezik, postao je njen član. Kao profesor prevodio je starozavetne tekstove sa jevrejskog jezika i propratio ih svojim napomenama. Za episkopa timočkog izabrao ga je Sveti arhijerejski sabor bivše Kraljevine Srbije 5. juna 1919. U čin prezvitera rukopoložio ga je i proizveo u čin arhimandrita episkop temišvarski dr Georgije (Letić), administrator Karlovačke mitropolije. Hirotonisan je u beogradskoj Sabornoj crkvi 15. juna iste godine od arhiepiskopa beogradskog i mitropolita Srbije Dimitrija, episkopa veleško–debarskog Varnave, niškog Dositeja, žičkog Nikolaja i vikarnog Ilariona. Na ovoj eparhiji je episkop Irinej ostao do kraja 1921. godine, a tada je, po svojoj želji, prešao u Bačku eparhiju. Kao delegat Srpske pravoslavne crkve, proveo je 1927. godinu u prikarpatskoj Rusiji gde mu je bila poverena misija uređenja pravoslavne crkve. Administrirao je eparhijama Vršačkom, Banatskom (u dva maha) i Temišvarskom. Predstavljao je Srpsku crkvu u Pokretu za ujedinjenje crkava („Vera i uređenje“), u Sveopštem savezu za praktično hrišćanstvo, Svetskom savezu za međunarodno prijateljstvo pomoću crkava (današnji Ekumenski savet crkava), koji ga je dva puta birao za predsednika upravnog odbora, a 1939. izabrao ga je za predsednika čitave organizacije. Godine 1930. bio je predstavnik srpske crkve u Londonu u komisiji Lambetske konferencije za ujedinjenje Anglikanske i Pravoslavne crkve, a isto tako i u zajedničkoj anglikansko-pravoslavnoj naučnoj komisiji 1931. godine. Kada se 1928. godine osnovao pokret „Mir putem religija“ izabran je u odbor. Bio je član počasnog odbora prvog međunarodnog religijsko-psihološkog kongresa u Beču 1930. godine. Organizovao je 1936. u Novom Sadu predspremnu konferenciju pravoslavnih crkava za izradu predmeta namenjenih konferenciji stokholmskog vaseljenskog pokreta za praktično hrišćanstvo, koja se sastala 1937. u Oksfordu. Zaslugom episkopa Irineja iz mađarskog logora Šarvara razmešteno je po Bačkoj eparhiji oko 2.800 dece i 180 majki sa odojčadima, a u Novom Sadu je osnovana Eparhijska dečja bolnica za lečenje dece koja su u ovom logoru obolela od tuberkuloze. Kasnije je poradio na spasavanju odraslih iz logora i na njihovom respoređivanju po domovima njegovih eparhiota. Odmah posle završetka Drugog svetskog rata stavljen je u kućni pritvor, u kome je držan sedamnaest meseci, a posle puštanja na slobodu pretučen je. Posle duže bolesti preminuo je u Novom Sadu 5. aprila 1955. godine i sahranjen u kripti Saborne novosadske crkve. Retko je koji profesor stare Karlovačke bogoslovije dolazio za njenog učitelja sa toliko nada i očekivanja kao što je bio slučaj sa njegovim dolaskom. On je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi prvi počeo naučno obrađivati probleme iz Staroga zaveta, a ti radovi zauzimaju i danas vidno mesto u bogoslovskoj nauci crkve. Episkop Irinej se vrlo rano počeo baviti pesništvom, ikonografijom i beletristikom. Dugo godina bavio se izučavanjem crkvenog pojanja ne samo našeg, nego i vizantijskog, ruskog i rumunskog. Spremio je udžebnik crkvenog pojanja za Bogoslovski fakultet koji nije ugledao sveta. Celog života bavio se i prevodilačkim radom, a prevodio je sa jevrejskog, latinskog, grčkog, francuskog, ruskog, nemačkog i mađarskog jezika. Vrlo rano je uvideo potrebu prevođenja bogoslužbenih tekstova sa grčkog na srpski jezik i preveo je, između ostalog, Službu mesopusne nedelje, Večernje molitve, službu Nedelje svete Pedesetnice i Osmoglasnik (vaskrsne nedeljne službe).
Datum rođenja: 
Thursday, May 1, 1884
Mesto rođenja i lokacija: 
Сремски Карловци
Serbia
45° 12' 15.6312" N, 19° 56' 7.9836" E
Datum smrti: 
Saturday, March 5, 1955
Mesto smrti i lokacija: 
Нови Сад
Serbia
45° 15' 8.8632" N, 19° 50' 21.2964" E
Pol: 
Мушки
Bitne lokacije: 
Serbia
45° 14' 58.794" N, 19° 50' 12.642" E
Godina rođenja: 
1884
Naziv: 
Episkop bački Irinej Ćirić
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Kategorija: 
Lične informacije: 
Antonio Salamanka ili Martinez od Salamanke (Salamanka, 1479 - Rim, 1562) je bio Španac koji se nastanio u Rimu i radio kao prodavac knjiga, izdavač i graver. Rođen je u Salamanki u Španiji 1479. godine.
Pol: 
Мушки
Godina rođenja: 
1479
Naziv: 
Antonio Salamanka
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Kategorija: 
Lične informacije: 
Andrea Andreani (1540–1623) je bio italijanski graver koji se služio tehnikom snažnog tamno-svetlog kontrasta (chiaroscuro), što je zahtevalo upotrebu više boja. Rođen je u Mantovi oko 1540. g. i umro je u Rimu 1623. Njegovi radovi su uglavnom kopije Direra, Mantenja, Parmeđana i Titana. Bio je aktivan 1584-1610 u Firenci.
Mesto rođenja i lokacija: 
Мантова
Serbia
45° 9' 23.1012" N, 10° 47' 28.95" E
Mesto smrti i lokacija: 
Рим
Serbia
41° 52' 58.458" N, 12° 30' 1.3716" E
Pol: 
Мушки
Bitne lokacije: 
Фиренца
Serbia
43° 46' 10.416" N, 11° 15' 20.9304" E
Godina rođenja: 
1540
Naziv: 
Andrea Andreani
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Kategorija: 
Lične informacije: 
Agostino Venecijano, čije je pravo ime bilo Agostino di Musi (oko 1490 - oko 1540), je bio važan italijanski renesansni graver. Rođen je u Veneciji, gde je učio i vežbao, mada je njegov učitelj nepoznat. U početku je kopirao dela Albrehta Direra i Đulija Kampanjola od 1512 do 1514, a kasnije je stvarao svoja dela.
Pol: 
Мушки
Godina rođenja: 
1490
Naziv: 
Agostino Venecijano
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Kategorija: 
Lične informacije: 
Markantonio Raimondi, ili jednostavno - Markantino (oko 1480 - oko 1534), je bio italijanski graver, prvi važniji štampar usredsređen uglavnom na umetnička dela koja se umnožavaju preko štamparske ploče. Sistematizovao je tehniku graviranja koja je postala dominantna u Italiji i šire.
Pol: 
Мушки
Godina rođenja: 
1480
Naziv: 
Markantonio Raimondi

Pages

Subscribe to RSS - Slikarstvo