Filozofija

Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Biografija: 

Srpski kritičar. Rođen je u Beogradu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1878. upisao se na univerzitet u Lajpcigu, a doktorirao je 1884. Godinu dana boravio je i u Engleskoj. Radio je kao profesor filozofije na Velikoj školi u Beogradu. Pokrenuo je 1895. godine književni časopis Srpski pregled. Zbog bolesti penzionisan je 1899, a umro je tri godine kasnije.

Iako je po struci bio logičar opredelio se za kritiku u poslednjoj deceniji života, a najaktivniji je bio nekoliko godina pred smrt. Nedić je prvi srpski kritičar koji odlučno raskida sa sentimentalno-patriotskim, filološkim i pozitivističkim pristupom književnom delu koji su bili aktuelni u srpskom književnom romantizmu. Njega ne zanima biografija pisca, njegovo političko opredeljenje, društvene prilike u kojima stvara i živi ili bilo koja druga neknjiževna činjenica, već svoj sud bazira isključivo na vrednosti samog književnog dela. Takav princip u kritici nazvan je estetski princip, koji će kasnije preuzeti i usavršiti Bogdan Popović.
Nedić je smatrao da samo pravedna i stroga kritika može da pomogne našoj književnosti da se razvije, pa je zato postavio visoko svoje kritičarske kriterijume. U toj strogosti Nedić je dela nekih priznatih i slavljenih pisaca negativno ocenio, između ostalih i pesme Jovana Jovanovića Zmaja i Laze Kostića. Veoma je pohvalno govorio o poeziji Vojislava Ilića. I pored grešaka koje mu se spočitavaju Nedić se danas smatra začetnikom moderne srpske kritike.
Pored književne kritike Nedić se bavio i prevođenjem. Na srpski jezik je preveo roman "Olivera Goldsmita Vekfildski sveštenik" i knjigu "Kukovo putovanje oko sveta".

 

Izvor: 
Kategorija: 
Lične informacije: 
Srpski kritičar. Rođen je u Beogradu, 25. april 1858. Umro je u Beogradu, 29. jul 1902.
Datum rođenja: 
Sunday, April 25, 1858
Mesto rođenja i lokacija: 
Beograd
Serbia
44° 48' 43.0092" N, 20° 29' 41.982" E
Datum smrti: 
Tuesday, July 29, 1902
Mesto smrti i lokacija: 
Beograd
Serbia
44° 48' 31.2012" N, 20° 26' 29.1732" E
Pol: 
Мушки
Godina rođenja: 
1858
Država rođenja: 
Srbija
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Biografija: 

Diplomirala je čistu filozofiju sa klasičnim jezicima. Bila je prevoditeljka klasičnih filozofskih dela, kao i autorka studija, članaka, metafizičkih i etičkih rasprava. Između dva svetska rata bila je profesorka na Univerzitetu u Beogradu. Objavljeni su njeni Filozofski fragmenti. Prevodila je dela Aristotela (Organon), Platona (dijalog Parmenid), Spinoze (Etika), Adlera (Individualna psihologija).

Ksenija Atanasijević je rođena 1894. godine u Beogradu kao šesto dete uglednog lekara, upravnika Opšte bolnice Svetozara Atanasijevića. Njena majka Jelena, iz beogradske svešteničke porodice i sestričina predsednika beogradske opštine Aćima Čumića, umrla je posle porođaja. Kada je imala 12 godina, umire joj otac, i brigu o Kseniji preuzima njena maćeha, prosvećena nastavnica Više ženske škole Sofija Atanasijević. Najbolji drug joj je pesnik Rastko Petrović i njegova sestra, pariska slikarka Nadežda. Ksenija studira filozofiju na Beogradskom univerzitetu, profesor glavnog predmeta joj je slavni Branislav Petronijević, koga zbog otkrića u paleontologiji i originalnih filozofskih radova visoko uvažavaju evropski naučni krugovi. Međutim, Petronijević ja na Beogradskom univerzitetu strah i trepet. Ksenija se u pismu prijateljici jada da su njegova predavanja „fiziološki neizdrživa“ i da studenti padaju u nesvest na seminarima koje Petronijević vodi, trudeći se da ismeje, ponizi i s fakulteta zauvek otera svakog ko nije u stanju da mu intelektualno parira.

„Ja sam očekivala da svakog časa padnem mrtva. Jedna studenkinja je počela da plače, a jedna je otišla i nikada više neće doći“, kaže mlađana Ksenija. Ali taj isti Petonijević Kseniju otkriva kao najtalentovaniju na fakultetu i neformalno je proglašava svojom naslednicom. No, prvi uspesi na fakultetu prvi su susreti Ksenije Atanasijević sa zlobom čaršije, koja nikada nije trpela niti podržavala izuzetost: počinju ogovaranja o njenoj ljubavnoj vezi s profesorom Petronijevićem.
Pošto je diplomirala, za doktorski rad ona uzima delo Đordana Bruna i traga za retkim knjigama o njemu po čitavoj Evropi. Ima 28 godina kada brani svoju doktorsku tezu Brunovo učenje o najmanjem, 16. januara 1922. godine. U komisiji kojom predsedava Petronijević još su i Milutin Milanković i Veselin Čajkanović. Možda stoga da bi sam raskrinkao tračeve o njegovoj sentimentalnosti prema Kseniji, Petronijević tada prevazilazi i sopstvenu malicioznost i surovost prema studentima, pa u jednom času Kseniju Atanasijević, iako na filozofskom ispitu, vodi kroz područje više matematike. Ona neočekivano dokazuje da je sasvim spremna da objasni i matematičke formule koje se tiču dela Đordana Bruna, a zapanjeni Petronijević i Milanković gledaju jedan drugoga i komentarišu: „Kolega, jel sve u redu sa hormonima naše kandidatkinje?!“ Njihovi nespretni komplimenti trebalo je da kažu da je Ksenija „pametna kao muško“, no takve šale su učvrstile Kseniju rešenost da se bori za ravnopravnost žena u društvenom životu Kraljevine Jugoslavije.
Čaršija u Beogradu prelazi na „novu aferu“, i proglašava Kseniju ljubavnicom njene najbolje prijateljice Zore Stanković. Ova govorkanja zatim zamenjuju novom „pričom“: Ksenija Atanasijević je u vezi s poznatim beogradskim lekarom i „oženjenim čovekom“ Milanom Markovićem. Provakativni naslovi o ljubavnom životu Ksenije i doktora Markovića pojavljuju se i na prvim stranama tadašnje žute štampe, listova „Balkan“ i „Veče“. Čaršija im ne priznaje i privatnost ni kada se doktor Marković razvodi od prve žene i venčava sa Ksenijom Atanasijević. Pošto je Ksenija postala i predavač na Beogradskom univerzitetu, uvređeni profesor Miloš Trivunac na sednici univerzitetskog veća ponosno proklamuje: „Ima krajeva u Srbiji gde žene ljube u ruku mlađe muškarce, a vi hoćete da date katedru docenta jednoj mladoj devojci.“

Ksenija Atanasijević neće izdržati torturu koja joj se sprema na Beogradskom univerzitetu. Čitav krug profesora, koji uglavnim anonimno deluju, strasno se okomio na nju i smišlja afere. Glavna im je da je Ksenija, u jednom predavanju na Kolarcu, pomenula izvesni izvor, ne citirajući ga jasno, pa je na taj način postala plagijator. Na osnovu ovoga, oni organizuju glasanje za izbacivanje profesorke Atanasijević s Univerziteta. Profesor i pravnik, Živojin M. Perić, javno i vatreno upozorava da su ta glasanja sasvim nezakonita. Anonimna grupa tada diskusiju prebacuje na teren „autonomije Univerziteta“. Ksenija Atanasijević piše polemičke tekstove, poziva one koji je napadaju da javno kažu u čemu je stvar, traži pravo barem da se brani. S druge strane nema odjeka, a što vreme više prolazi, stvara se čaršijski utisak da „tu nečega ipak ima“. Punih osam godina Ksenija Atanasijević bezuspešno traži pravdu i zaštitu. U međuvremenu, Enciklopedija Britanika uvršćuje u svoje odrednice njen doktorski rad o Đordanu Brunu kao relevantnu literaturu za shvatanje Brunove misli. Konačno ona sama 1936. godine piše molbu Univerzitetu da je prevremeno penzioniše. Umorna od ove borbe je govorila: „na svojoj strani, osim istine i zakona, nisam imala ništa više“.
U Beogradu za vreme Drugog svetskog rata, Ksenija Atanasijević odbija da potpiše čuveni Apel beogradskih intelektualaca. Štaviše, pre rata pisala je protiv nacionalizma i branila Jevreje, pa je Gestapo hapsi. Posle završetka rata, nove komunističke vlasti je hapse. Iz komunističkog zatvora je izašla lišena samo građanskih prava, a sve njene knjige stavljene su na listu zabranjenih. Nastavlja anonimno da radi i priprema treći tom svog životnog dela Filozofski fragmenti. Taj rukopis nije nikada pronađen. Na osnovu onoga što jeste pronađeno, smatra se da je Ksenija Atanasijević tvorac originalnog i celovitog filozofskog sistema. Najveća srpska žena mislilac, čija je glavna tema problem zla u pojedincu i društvu. Dobijala je i zvanične pozive da predaje u Americi, ali ostala je u Beogradu, gde umire 1981, u svojoj 88. godini. Sahranjena je na beogradskom Novom groblju. Stara porodična grobnica Ksenije Atanasijević postoji samo u arhivskom registru. Grobno mesto je prekopano i prodato novim vlasnicima, a sve grobne ploče su uništene. Kako je privatna porodična grobnica uništena krajem osamdesetih, više nema nikakvih njenih „zemnih ostataka“ i obeležja.

Izvor: 
Kategorija: 
Lične informacije: 
Prva žena docent i prva žena koja je doktorirala na Beogradskom univerzitetu 1922. godine. Rođena je u Beogradu, 5. februar 1894. gde je i umrla 28. septembra 1981.
Datum rođenja: 
Monday, February 5, 1894
Mesto rođenja i lokacija: 
Beograd
Serbia
44° 49' 11.0676" N, 20° 26' 4.452" E
Datum smrti: 
Monday, September 28, 1981
Mesto smrti i lokacija: 
Beograd
Serbia
44° 49' 36.4296" N, 20° 28' 22.8792" E
Pol: 
Женски
Godina rođenja: 
1894
Država rođenja: 
Srbija
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Biografija: 

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, napustio je studije i pristupio Narodnooslobodilačkom pokretu. Najpre je politički delovao u okupiranom Zemunu i njegovoj okolini, gde je učestvovao u pripremi i organizaciji sabotaža i diverzija protiv okupatora. Kasnije je otišao u partizane, pa je sa vojvođanskim brigadama prešao u Bosnu. U Narodnooslobodilačkog rata nalazio se na dužnostima političkog komesara bataljona, komande mesta i komande vojnog područja. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1942. godine. Posle oslobođenja Jugoslavije, završio je Višu političku školu „Đuro Đaković“ i nalazio se na raznim dražvno-političkim dužnostima. Bio je član i sekretar Mesnog komiteta KP Srbije u Zemunu, sekretar Mesnog komiteta SKOJ-a u Zemunu i MK SKOJ-a za grad Beograd, član i sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista Srbije i predsednik Gradskog odbora SSRN u Beogradu. Član Biroa Centralnog komiteta Narodne omladine Srbije, predsednik Skupštine opštine Zemun (1955 — 1958), instruktor u Centralnom komitetu Saveza komunista Srbije, sekretar za rbni promet u Izvršnom veću Socijalističke Republike Srbije, predsednik Skupštine grada Beograd (1964—1974) i potpredsednik Predsedništva SR Srbije.

Za narodnog poslanika Republičke skupštine SR Srbije i Savezne skupštine SFRJ, biran je u više mandata. Za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije biran je na Četvrtom i Petom kongresu SKS. Bio je jedan od najpopularnijih gradonačelnika Beograda, a u vreme njegovog mandata izgrađeni su mnogi važni kapitalni objekti: Mostarska petlja, most „Gazela“, Terazijski tunel i drugi. U vreme Pešićevog mandata usvojen je i ambiciozni plan spuštanja Beograda na reke (Beograd na Savi), izgradnje Beogradskog železničkog čvora i Beogradskog metroa.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je Orden junaka socijalističkog rada.

 

Izvor: 
Predmetna odrednica: 

Био је један од најпопуларнијих градоначелника Београда, а у време његовог мандата изграђени су многи важни капитални објекти: Мостарска петља, мост „Газела“, Теразијски тунел и други. У време Пешићевог мандата усвојен је и амбициозни план спуштања Београда на реке (Београд на Сави), изградње Београдског железничког чвора и Београдског метроа.

Kategorija: 
Lične informacije: 
Najpopularniji gradonačelnik Beograda u vreme njegovog mandata kad su izgrađeni mnogi važni kapitalni objekti: Mostarska petlja, most „Gazela“, Terazijski tunel i drugi. (1. oktobra 1922. Zemun - 4. februara 1986. Zemunu)
Datum rođenja: 
Sunday, October 1, 1922
Mesto rođenja i lokacija: 
zemun
Serbia
44° 51' 0" N, 20° 23' 60" E
Datum smrti: 
Tuesday, February 4, 1986
Mesto smrti i lokacija: 
zemun
Serbia
44° 51' 0" N, 20° 23' 60" E
Pol: 
Мушки
Godina rođenja: 
1922
Država rođenja: 
Srbija
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Biografija: 

Unuk protojereja Petronija Jeremića, po kome je prezime Petronijević dobio njegov otac, bogoslov, koji nije bio sveštenik. Branislav Petronijević je završio Valjevsku gimnaziju u Valjevu. U svojoj 19. godini života odlazi u Beč na studije medicine, ne toliko zbog tog studija koliko zbog mogućnosti da se posveti studijama filozofije.

Doktorski rad uspešno je odbranio 1898. godine. Iste godine postavljen je za učitelja jezika u Trećoj beogradskoj gimnaziji, gde istovremeno predaje i filozofsku propedevtiku. Krajem te godine postavljen je za docenta Velike škole, a već naredne, 1899. godine, postaje vanredni profesor.

Godine 1903. postavljen je za redovnog profesora Velike škole, a kada je ova prerasla u Univerzitet opet postaje vanredni profesor, da bi 1919. godine bio izabran za redovnog profesora. Godine 1921. Petronijević postaje redovan član Srpske kraljevske akademije.

Proglašen je za najvažniju ličnost valjevskog kraja svih vremena. Uneo je 52 novine u naučni svet. Bista Branislava Petronijevića nalazi se u ubskom gradskom parku.

 

Izvor: 
Predmetna odrednica: 

Godine 1903. postavljen je za redovnog profesora Velike škole, a kada je ova prerasla u Univerzitet opet postaje vanredni profesor, da bi 1919. godine bio izabran za redovnog profesora. Godine 1921. Petronijević postaje redovan član Srpske kraljevske akademije.

Kategorija: 
Lične informacije: 
Srpski filozof i akademik. (6. april 1875 — Beograd, 4. mart 1954)
Datum rođenja: 
Tuesday, April 6, 1875
Mesto rođenja i lokacija: 
Beograd
Serbia
44° 49' 0.0012" N, 20° 28' 0.0012" E
Datum smrti: 
Thursday, March 4, 1954
Mesto smrti i lokacija: 
Beograd
Serbia
44° 49' 0.0012" N, 20° 28' 0.0012" E
Pol: 
Мушки
Godina rođenja: 
1875
Država rođenja: 
Srbija
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Biografija: 

Osnovnu školu je završio u rodnom mestu. Pošto je u međuvremenu izbio Drugi svetski rat, prekinuo je školovanje i 1941. sa 16 godina otišao u partizane. Nosilac Partizanske spomenice 1941. Tokom rata više članova njegove porodice je ubijeno. Gimnaziju je završio u Sarajevu 1946. godine, a pravo je studirao u Sarajevu i Beogradu. Diplomirao je 1952, a doktorirao 1959. godine.
Karijeru je počeo 1954. godine kao asistent na Pravnom fakultetu u Sarajevu, a ubrzo je postao i vanredni profesor. Godine 1962. postao je viši savetnik i Institutu društvenih nauka u Beogradu.
Godine 1968. bio je jedan od predvodnika studentskog protesta, a 1974. je zbog „nepodobnosti“ udaljen sa fakulteta.
Od 1985. je bio dopisni, a od 1994. redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Uz dr Dragoljuba Mićunovića jedan je od visokih intelektualaca koji su učestvovali u obnovi Demokratske stranke u decembru 1989. godine. Ljubomir Tadić je imao ćerku Vjeru i sina Borisa Tadića, bivšeg predsednika Srbije.

 

Izvor: 
Kategorija: 
Lične informacije: 
Profesor filozofiјe, akademik i član SANU. (Smriјečno, 14. maј 1925 — Beograd, 31. decembar 2013)
Datum rođenja: 
Thursday, May 14, 1925
Mesto rođenja i lokacija: 
Plužina
Montenegro
43° 9' 14.8932" N, 18° 50' 27.7368" E
Datum smrti: 
Thursday, October 31, 2013
Mesto smrti i lokacija: 
Beograd
Serbia
44° 49' 0.0012" N, 20° 28' 0.0012" E
Pol: 
Мушки
Institucija: 
Godina rođenja: 
1925
Država rođenja: 
Crna Gora
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Biografija: 

Gimanaziju je završio u Beogradu, a tu je i diplomirao na Istorijsko-filološkom odseku Velike škole u Beogradu. Godine 1884. je otišao u Užice i postao je nastavnik u tamošnjoj gimnaziji, gde je predavao francuski jezik, istoriju i filozofsku propedeutiku (uvod u filozofiju). Napusto je na kratko profesorski posao i 1885. godine učestvovao u srpsko-bugarskom ratu, kao četni komesar. Godine 1889. je bio premešten sa službom u Niš, a zatim je radio i u Čačku, Kragujevcu, Šapcu, da bi 1902. godine bio premešten u Beograd. Iste godine je polagao profesorski ispit sa temom „Uticaj Istoka na civilizaciju evropskih naroda“.
Živeo je i radio u izuzetno nepovoljnim prilikama. Dvadeset godina, najbolji deo svoga života, proveo je u unutrašnjosti, u teškim materijalnim uslovima. Ceo Kneževićev život je bio obeležen krajnjom nemaštinom, trošenjem u tegobnom radu da bi se izdržavao tokom školovanja, mukotrpnim profesorskim položajem i brigom i za svoju i za porodicu svoga brata, čestim premeštanjem po nalogu prosvetnih vlasti iz jedne u drugu gimnaziju (iz Užica u Niš, Čačak, Kragujevac, ponovo Čačak i Šabac), nedostatkom potrebnih sredstava za istraživački i prevodilački rad, što mu je, uz stalno saplitanje iz akademskih krugova, onemogućilo da se profesionalno izgradi i za života dobije potrebno priznanje naučnika i mislioca.
Ipak, uspeo je da sam nauči jezike, posvetio se dubljem izučavanju filozofije, istorije i sociologije, što je, s obzirom na lošu opskrbljenost tadašnjih bibliotečkih fondova i na neobrazovanost i intelektualnu nezainteresovanost palanačkog okruženja, bio veliki uspeh.
Pored drugih, značajni su njegovi prevodi sa engleskog Istorije civilizacije u Engleskoj H. T. Berkla (Beograd, 1893 — 1894) i O herojima Tomasa Karlajla (Beograd, 1903).
Godine 1902. došao je u Beograd, gde je umro 1905. godine kao profesor Prve beogradske gimnazije.

 

Izvor: 
Predmetna odrednica: 

Pored drugih, značajni su njegovi prevodi sa engleskog Istorije civilizacije u Engleskoj H. T. Berkla (Beograd, 1893 — 1894) i O herojima Tomasa Karlajla (Beograd, 1903).

Kategorija: 
Lične informacije: 
Profesor istorije, prevodilac nekoliko stručnih radova sa engleskog jezika i autor više naučnih dela iz oblasti filozofije istorije (Ub, 7/19. mart 1862 — Beograd, 18. februar/3. mart 1905)
Datum rođenja: 
Friday, March 7, 1862
Mesto rođenja i lokacija: 
Beograd
Serbia
44° 47' 5.8344" N, 20° 30' 1.7568" E
Datum smrti: 
Saturday, February 18, 1905
Mesto smrti i lokacija: 
Beograd
Serbia
44° 48' 12.2616" N, 20° 28' 22.8792" E
Pol: 
Мушки
Godina rođenja: 
1862
Država rođenja: 
Srbija
Latinica
Fotografije: 
AddThis: 
Biografija: 

Otac mu se zvao Branko, a majka Nevenka, rođena Rakić. Dragišin deda je bio Nikola Kašiković, urednik Bosanske vile, jednog od najpoznatijih srpskih listova toga doba, koji je izlazio od 1885. do 1914. godine i u kome su sarađivala i najznačajnija pera srpske pismenosti i kulture, kao što su Jovan Dučić, Aleksa Šantić i Jovan Skerlić. Dragiša posle srednje škole upisuje studije prava, ali zbog svojih antikomunističkih i antirežimskih uverenja, biva izbačen sa fakulteta. U Ljubljani naknadno uspeva da nastavi sa studiranjem prava. U međuvremenu piše knjige za decu i objavljuje svoja dva prva naslova „Priče iz zoološkog vrta“ i „Nasradin hodža“. Okružni sud u Dubrovniku osudio je Dragišu, kao studenta Pravnog fakulteta 1952. godine na osam meseci strogog zatvora zbog pokušaja ilegalnog napuštanja Jugoslavije. Kašiković uspeva da pređe granicu Jugoslavije 1955. godine i domogne se Austrije, gde ostaje dve godine. Posle teške borbe za opstanak, sa sedam dolara u džepu, stiže u SAD. Tamo se, kako su zapisali hroničari iz dijaspore „bori protiv komunizma u otadžbini i snaži srpski duh u izgnanstvu verom pradedovskom i brigom ljudskom“. Po dolasku u Čikago postaje urednik emigrantskog lista „Sloboda“, glasila Srpske narodne odbrane, koji je bio tada pred gašenjem, ali joj Kašiković, veoma brzo vraća ugled, stvarajući sadržajno bogatu i aktuelnu novinu. Godine 1963. Kašiković pokreće književni list „Danas“ i satirični list „Čičak“ i uspešno vodi radio program Srpske narodne odbrane. Za našu crkvu u Americi prevodi na srpski jezik na hiljade stranica teksta sa engleskog, a i sve značajnije institucije srpske emigracije su se oslanjale na Dragišino obrazovanje, patriotizam, entuzijazam i organizatorske sposobnosti. Dragiša Kašiković je u SAD završio fakultet i perfektno ovladao engleskim, nemačkim i francuskim jezikom. Kašiković je imao 45 godina kada je u noći između 18. i 19. juna 1977. godine, zajedno sa osmogodišnjom poćerkom Ivankom Milošević, mučki ubijen za pisaćom mašinom u Čikagu, u redakciji lista „Sloboda“. Dragiša je izboden oštrim predmetom tačno šezdesetčetiri puta. Tom prilikom ubijena je i ćerka Ivanka sa pedesetčetiri uboda.

Izvor: 
Predmetna odrednica: 

Po dolasku u Čikago postaje urednik emigrantskog lista „Sloboda“, glasila Srpske narodne odbrane, koji je bio tada pred gašenjem, ali joj Kašiković, veoma brzo vraća ugled, stvarajući sadržajno bogatu i aktuelnu novinu. Godine 1963. Kašiković pokreće književni list „Danas“ i satirični list „Čičak“ i uspešno vodi radio program Srpske narodne odbrane. Za našu crkvu u Americi prevodi na srpski jezik na hiljade stranica teksta sa engleskog, a i sve značajnije institucije srpske emigracije su se oslanjale na Dragišino obrazovanje, patriotizam, entuzijazam i organizatorske sposobnosti.

 

Kategorija: 
Lične informacije: 
Vođa srpske političke emigracije u Sjedinjenim Američkim Državama. (Hadžići, 9. avgust 1932 — Čikago, 19. jun 1977)
Datum rođenja: 
Tuesday, August 9, 1932
Mesto rođenja i lokacija: 
Hadžići
Bosnia and Herzegovina
43° 49' 18.7824" N, 18° 11' 55.68" E
Datum smrti: 
Sunday, June 19, 1977
Mesto smrti i lokacija: 
Čikago
United States
41° 52' 41.2104" N, 87° 37' 47.2728" W
Pol: 
Мушки
Godina rođenja: 
1932
Država rođenja: 
Bosna i Hercegovina
Subscribe to RSS - Filozofija